Kamena palača cara Dioklecijana u Splitu
Općepoznata je činjenica kako je grad Split nastao iz kamene palače rimskog cara Dioklecijana čija je gradnja dovršena u 4. stoljeću. Car se nastanio u palači 305. godine sa svojom obitelji, nakon abdikacije, odnosno napuštanja prijestolja Rimskog carstva. Palača je izgrađena od kamena vapnenca kojeg se vadilo i dopremalo sa otoka Brača i mjesta Seget kod Trogira. Stil same gradnje je prilagođen potrebama i funkciji stanovanja carske obitelji, u prvom redu sa sigurnosnog aspekta ali i usklađen sa načinom života i običajima koje su Dioklecijanovi podanici donijeli sa sobom iz Rima.
Kamena palača je bila udaljena 6 kilometara od grada Salone (današnjeg Solina) – tada velikog grada od oko 60.000 stanovnika (prema nekim procjenama). Tlocrtno je velika nekih 175 x 215 metara a prevladavaju konstruktivna rješenja svodnog luka usavršenog u rimskom graditeljstvu čiji su uzori etruščanskog porijekla. Danas su ostali očuvani carski mauzolej (današnja lokacija katedrale svetog Dujma), Jupiterov hram, Vestibul, Peristil i veći dio kamenih zidova sa pripadajućim portalima, to jest nekadašnjim Zlatnim, Srebrnim, Brončanim i Željeznim vratima kroz koje se sa četiri strane svijeta ulazi u palaču.
Procjenjena gradnja kamene palače cara Dioklecijana se odvijala desetak godina, od 295. do 305. godine. Većinom su u gradnji sudjelovali lokalni graditelji a manjim dijelom i oni dovedeni sa strane, o čemu svjedoče uklesani nazivi i slova na grčkom jeziku. Zidovi, stupovi i svodovi hodnika i prostorija izrađeni su od tri različita kamena materijala. Materijal kamenih stupova i zidova je bijeli vapnenac sa sjeverozapada otoka Brača i lokaliteta Splitska iz čije su luke kameni blokovi brodovima prevoženi u Split. U gornje dijelove svodova se ugrađivala i sedra, porijeklom iz obližnjih rijeka kao što je Žrnovnica. Ostali dijelovi svodova izrađeni su od opeke.
U donjim dijelovima dvorana i na svim vanjskim zidovima palače kamen se ugrađivao kao “opus quadratum” (složeni klesanci). U gornjim dijelovima zidova dvorana i na zidovima pokrivenima žbukom i mozaikom korištena je tehnika “opus incertum mixtum” kod koje priklesani lomljeni kamen se poravnava opekom. Dio zidova i svodova građen je kao “opus latericum” (slaganje u cijelosti od opeke). Značajka je rimskog zidanja dva lica zida od kamenih klesanaca, a između njih lomljeni kamen sa vezivom od rimskog betona, poznatim kao “opus caementicum”. Dioklecijanova palača se vodom opskrbljivala iz rijeke Jadro izgrađenim vodovodom ili akvaduktom od kamenih klesanaca. Vodovod je i danas u uporabi za potrebe građana Splita.
Tvrtka Klesarstvo Jakšić je više puta izvodila kamenoklesarske radove u Dioklecijanovoj palači, kao što je izrada anticiranih podnih ploča u Propugnaculumu Zlatnih vrata:
Isto tako i pri izradi i ugradnji replike nadgrobne kamene ploče u katedrali svetog Dujma na Peristilu:
